욥기 31장 Croatian
Croatian · 크로아티아어 · 욥기 (Job) · 40절
- 1 Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu.
- 2 A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga?
- 3 TÓa nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine?
- 4 Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?
- 5 Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela?
- 6 Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju!
- 7 Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,
- 8 neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!
- 9 Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah,
- 10 neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju!
- 11 Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi,
- 12 užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu.
- 13 Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili,
- 14 što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit' kad račun zatraži?
- 15 Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?
- 16 Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine?
- 17 Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?
- 18 TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!
- 19 Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača
- 20 a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?
- 21 Ako sam ruku na nevina podigao znajuć' da mi je na vratima branitelj,
- 22 nek' se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!
- 23 Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.
- 24 Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!'
- 25 Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?
- 26 Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,
- 27 moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?
- 28 Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.
- 29 Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo,
- 30 ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre?
- 31 Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'?
- 32 Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata.
- 33 Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu
- 34 jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć' svoga praga?
- 35 O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik,
- 36 i ja ću je nosit' na svome ramenu, čelo ću njome k'o krunom uresit'.
- 37 Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti."
- 38 Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale;
- 39 ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare,
- 40 [40a] neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac riječi Jobovih.
Croatian — getbible.net(CrossWire SWORD 모듈)에서 가져옴 · 라이선스: 공개 도메인 (Public Domain) · 출처 ↗