로그인

욥기 30장 Croatian

Croatian · 크로아티아어 · 욥기 (Job) · 31절

  1. 1 "A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlađi od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovčarskim psima stada svojega.
  2. 2 Ta što će mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena glađu i oskudicom.
  3. 3 Glodali su u pustinji korijenje i čestar opustjelih ruševina.
  4. 4 Lobodu su i s grmlja lišće brali, kao kruh jeli korijenje žukino.
  5. 5 Od društva ljudskog oni su prognani, za njima viču k'o za lopovima.
  6. 6 Živjeli su po strašnim jarugama, po spiljama i u raspuklinama.
  7. 7 Urlik im se iz šikarja dizao; po trnjacima ležahu stisnuti.
  8. 8 Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bičevima su iz zemlje prognani.
  9. 9 Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao priča!
  10. 10 Gnušaju me se i bježe od mene, ne ustežu se pljunut' mi u lice.
  11. 11 I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciše uzdu.
  12. 12 S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju.
  13. 13 Stazu mi ruše da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko,
  14. 14 prolomom oni širokim naviru i kotrljaju se poput oluje.
  15. 15 Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iščeznu spasenje.
  16. 16 Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili.
  17. 17 Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu.
  18. 18 Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeće.
  19. 19 U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo.
  20. 20 K Tebi vičem, al' Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al' Ti i ne mariš.
  21. 21 Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš.
  22. 22 U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš.
  23. 23 Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih.
  24. 24 Al' ne pruža li ruku utopljenik, ne viče li kad padne u nevolju?
  25. 25 Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha?
  26. 26 Sreći se nadah, a dođe nesreća; svjetlost čekah, a gle, zavi me tama.
  27. 27 Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi.
  28. 28 Smrknut idem, al' nitko me ne tješi; ustajem u zboru - da bih kriknuo.
  29. 29 Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom.
  30. 30 Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica.
  31. 31 Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikača ima.

Croatian — getbible.net(CrossWire SWORD 모듈)에서 가져옴 · 라이선스: 공개 도메인 (Public Domain) · 출처 ↗