욥기 14장 Croatian
Croatian · 크로아티아어 · 욥기 (Job) · 22절
- 1 Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja.
- 2 K'o cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć'.
- 3 Na takva, zar, ti oči otvaraš i preda se na sud ga izvodiš?
- 4 Tko će čisto izvuć' iz nečista? Nitko!
- 5 Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaš neprijelaznu,
- 6 skini s njega pogled da počinut' može, poput najamnika da svoj dan uživa.
- 7 TÓa ni drvu nije nada sva propala, posječeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju.
- 8 Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu,
- 9 oćutjevši vodu, ono će propupat' i pustiti grane kao stablo novo.
- 10 Al' kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada?
- 11 Može sva voda iz mora ispariti i presahnut' rijeke, isušit posvema',
- 12 al' čovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neće se podići, od sna se svojega probuditi neće.
- 13 O, kad bi me htio skriti u Šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dÓati mi rok kad ćeš me se spomenuti,
- 14 - jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut' može? - čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš.
- 15 Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku.
- 16 A sad nad svakim mojim vrebaš korakom, nijednog mi grijeha nećeš oprostiti,
- 17 u vreći si prijestup moj zapečatio i krivicu moju svu si zapisao.
- 18 Vaj! K'o što se jednom uruši planina, k'o što se hridina s mjesta svog odvali,
- 19 k'o što voda kamen s vremenom istroši, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako uništavaš nadu u čovjeku.
- 20 Oborio si ga - on ode za svagda, nagrđena lica, otjeran, odbačen.
- 21 Djecu mu poštuju - o tom ništa ne zna; ako su prezrena - o tom ne razmišlja.
- 22 On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuži zbog svojeg života."
Croatian — getbible.net(CrossWire SWORD 모듈)에서 가져옴 · 라이선스: 공개 도메인 (Public Domain) · 출처 ↗