욥기 10장 Croatian
Croatian · 크로아티아어 · 욥기 (Job) · 22절
- 1 Kad mi je duši život omrznuo, nek' mi tužaljka poteče slobodno, zborit ću u gorčini duše svoje.
- 2 Reću ću Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš.
- 3 TÓa što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih?
- 4 Jesu li u tebe oči tjelesne? Zar ti vidiš kao što čovjek vidi?
- 5 Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?
- 6 Zbog čega krivnju moju istražuješ i grijehe moje hoćeš razotkriti,
- 7 kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?
- 8 Tvoje me ruke sazdaše, stvoriše, zašto da me sada opet raščiniš!
- 9 Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah ćeš me ponovo vratiti.
- 10 Nisi li mene k'o mlijeko ulio i učinio da se k'o sir zgrušam?
- 11 Kožom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i žilama.
- 12 S milošću si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom.
- 13 Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera:
- 14 da paziš budno hoću li zgriješiti i da mi grijeh ne prođe nekažnjeno.
- 15 Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem dići - shrvan sramotom, nesrećom napojen!
- 16 Ispravim li se, k'o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni,
- 17 optužbe nove na mene podižeš, jarošću većom na mene usplamtiš i sa svježim se četama obaraš.
- 18 Iz utrobe što si me izvukao? O, što ne umrijeh: vidjeli me ne bi,
- 19 bio bih k'o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili.
- 20 Mog su života dani tako kratki! Pusti me da se još malo veselim
- 21 prije nego ću na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne,
- 22 u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slična noći najcrnjoj."
Croatian — getbible.net(CrossWire SWORD 모듈)에서 가져옴 · 라이선스: 공개 도메인 (Public Domain) · 출처 ↗