로그인

요한복음 4장 Croatian

Croatian · 크로아티아어 · 요한복음 (John) · 54절

  1. 1 Kad Gospodin dozna da su farizeji dočuli kako on, Isus, okuplja i krsti više učenika nego Ivan -
  2. 2 iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi učenici -
  3. 3 ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju.
  4. 4 Morao je proći kroza Samariju.
  5. 5 Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu.
  6. 6 Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.
  7. 7 Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!"
  8. 8 Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane.
  9. 9 Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima.
  10. 10 Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive."
  11. 11 Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa?
  12. 12 Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?"
  13. 13 Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti.
  14. 14 A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni."
  15. 15 Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati."
  16. 16 Nato joj on reče: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo."
  17. 17 Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: 'Nemam muža!'
  18. 18 Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla."
  19. 19 Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok.
  20. 20 Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati."
  21. 21 A Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.
  22. 22 Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova.
  23. 23 Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac.
  24. 24 Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju."
  25. 25 Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve."
  26. 26 Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!"
  27. 27 Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?"
  28. 28 Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima:
  29. 29 "Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?"
  30. 30 Oni iziđu iz grada te se upute k njemu.
  31. 31 Učenici ga dotle nudili: "Učitelju, jedi!"
  32. 32 A on im reče: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete."
  33. 33 Učenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?"
  34. 34 Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo.
  35. 35 Ne govorite li vi: 'Još četiri mjeseca i evo žetve?' Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu.
  36. 36 Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju.
  37. 37 Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi žanje.'
  38. 38 Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov."
  39. 39 Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Kazao mi je sve što sam počinila."
  40. 40 Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana.
  41. 41 Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi
  42. 42 pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta."
  43. 43 Nakon dva dana ode odande u Galileju.
  44. 44 Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju.
  45. 45 Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzišli na blagdan.
  46. 46 Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu.
  47. 47 Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro.
  48. 48 Nato mu Isus reče: "Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!"
  49. 49 Kaže mu kraljevski službenik: "Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete."
  50. 50 Kaže mu Isus: "Idi, sin tvoj živi!" Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode.
  51. 51 Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi.
  52. 52 Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: "Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica."
  53. 53 Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: "Sin tvoj živi." I povjerova on i sav dom njegov.
  54. 54 Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.

Croatian — getbible.net(CrossWire SWORD 모듈)에서 가져옴 · 라이선스: 공개 도메인 (Public Domain) · 출처 ↗