로그인

마가복음 6장 Croatian

Croatian · 크로아티아어 · 마가복음 (Mark) · 56절

  1. 1 I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici.
  2. 2 I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama?
  3. 3 Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?" I sablažnjavahu se o njega.
  4. 4 A Isus im govoraše: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu."
  5. 5 I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih.
  6. 6 I čudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i naučavao.
  7. 7 Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima.
  8. 8 I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu,
  9. 9 nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.
  10. 10 I govoraše im: "Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande.
  11. 11 Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo."
  12. 12 Otišavši, propovijedali su obraćenje,
  13. 13 izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.
  14. 14 Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu."
  15. 15 A drugi govorahu: "Ilija je!" Treći opet: "Prorok, kao jedan od proroka."
  16. 16 Herod pak na to govoraše: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu."
  17. 17 Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio.
  18. 18 Budući da je Ivan govorio Herodu: "Ne smiješ imati žene brata svojega!",
  19. 19 Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla
  20. 20 jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.
  21. 21 I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim.
  22. 22 Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: "Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!"
  23. 23 I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva."
  24. 24 Ona iziđe pa će svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona će: "Glavu Ivana Krstitelja!"
  25. 25 I odmah žurno uđe kralju te zaište: "Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!"
  26. 26 Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti.
  27. 27 Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici,
  28. 28 donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.
  29. 29 Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.
  30. 30 Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali.
  31. 31 I reče im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.
  32. 32 Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu.
  33. 33 No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.
  34. 34 Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.
  35. 35 A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno.
  36. 36 Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo."
  37. 37 No on im odgovori: "Podajte im vi jesti." Kažu mu: "Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?"
  38. 38 A on će im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Pošto izvidješe, kažu: "Pet, i dvije ribe."
  39. 39 I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi.
  40. 40 I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu.
  41. 41 On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.
  42. 42 I jeli su svi i nasitili se.
  43. 43 I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba.
  44. 44 A jelo je pet tisuća muškaraca.
  45. 45 On odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo.
  46. 46 I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli.
  47. 47 Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju.
  48. 48 Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići.
  49. 49 A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše.
  50. 50 Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"
  51. 51 I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu;
  52. 52 još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto.
  53. 53 Pošto doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu.
  54. 54 Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju
  55. 55 pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi.
  56. 56 I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.

Croatian — getbible.net(CrossWire SWORD 모듈)에서 가져옴 · 라이선스: 공개 도메인 (Public Domain) · 출처 ↗