누가복음 1장 Croatian
Croatian · 크로아티아어 · 누가복음 (Luke) · 79절
- 1 Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama -
- 2 kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi -
- 3 pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati
- 4 da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.
- 5 U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta.
- 6 Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim.
- 7 No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.
- 8 Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom,
- 9 ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad.
- 10 Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo.
- 11 A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika.
- 12 Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade.
- 13 No anđeo mu reče: "Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan.
- 14 Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati.
- 15 Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe.
- 16 Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu.
- 17 Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan."
- 18 Nato Zaharija reče anđelu: "Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi."
- 19 Anđeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku.
- 20 I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude."
- 21 Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu.
- 22 Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.
- 23 Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući.
- 24 Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći:
- 25 "Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima."
- 26 U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret
- 27 k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.
- 28 Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!"
- 29 Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.
- 30 No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga.
- 31 Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus.
- 32 On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova,
- 33 i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja."
- 34 Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?"
- 35 Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.
- 36 A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec.
- 37 Ta Bogu ništa nije nemoguće!"
- 38 Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" I anđeo otiđe od nje.
- 39 Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.
- 40 Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.
- 41 Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga
- 42 i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!
- 43 Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?
- 44 Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi.
- 45 Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!"
- 46 Tada Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina,
- 47 klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
- 48 što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
- 49 Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!
- 50 Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje.
- 51 Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene.
- 52 Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.
- 53 Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.
- 54 Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim:
- 55 spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka."
- 56 Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.
- 57 Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina.
- 58 Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
- 59 Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija,
- 60 no mati se njegova usprotivi: "Nipošto, nego zvat će se Ivan!"
- 61 Rekoše joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao."
- 62 Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati.
- 63 On zaiska pločicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se začude,
- 64 a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
- 65 Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji.
- 66 I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: "Što li će biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
- 67 A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati: što pohodi i otkupi narod svoj!
- 69 Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega,
- 70 kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka:
- 71 spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze;
- 72 iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega,
- 73 zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati
- 74 te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha
- 75 u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.
- 76 A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove,
- 77 da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih,
- 78 darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine
- 79 da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira."
- 80 Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.
Croatian — getbible.net(CrossWire SWORD 모듈)에서 가져옴 · 라이선스: 공개 도메인 (Public Domain) · 출처 ↗